
Rezultat može zavarati te voditelj uljuljkan u svoj pozitivan trend rezultata često ne vidi ono što se valja iza brda odnosno što se zaista događa s timom ili poduzećem koje vodi.
U doba gospodarskih prilika i neprilika vrlo često fokus javnosti uprt je u burzovna izvješća koja nam govore koliko je cijena dionica porasla ili bila korigirana (kako kažu stručnjaci da bi nas umirili, zadržali povjerenje i sakrili činjenicu da se radi o padu vrijednosti dionica). Iako malo tko razumije što, u stvari, te informacije znače prepune su ih novine, vijesti, portali kao da su to neke besplatne stvari čija je sposobnost učiniti ljude sretnijima. No, to što se dešava kod nas je zaista sitnica u odnosu na to što se dešava u razvijenim ekonomijama zapadnih zemalja. Primjer jednog od najpoznatijih ljudi u poslu ulaganja u druga poduzeća je Warren Buffet, CEO Berkshire Hathaway-a, poduzeća koje je upravo zahvaljujući njegovim odlukama i sposobnosti povećalo cijenu dionica za 76% u posljednjih 10 godina dok je burzovni indeks S&P 500 u istom razdoblju pao za 11%.
Zašto vam to pričam? U petak, 24. veljače je u jednako tako čuvenim, ali vjerojatno poznatijim, dnevnim novinama, Wall Street Journalu izašao članak čije poruke stavljaju upitnik na sposobnosti g. Buffeta čiji su poslovni ciljevi u 2011. godini bili ispunjeni lošije „od očekivanog“, (što god to bilo). U istom tom članku između ostalog g. Buffet kritičarima odgovara i rečenicom (u slobodnom prijevodu):
„Ako radimo prave stvari i vodimo naš posao kako treba, rezultat će doći sam.“
Hoće li? Kako uopće znamo radimo li prave stvari? Kako znamo vodimo li posao kako treba? Uobičajen način razmišljanja voditelja jest prije svega usmjeren na rezultat te, ili sam voditelj ili neke službe u poduzeću, svakodnevno, a ponekad i češće, usmjeravaju svoje misli i poglede na tablice s rezultatima. Ponekad to čine kako bi nastala dobra prezentacija, a češće kako bi li saznali jesu li njihove aktivnosti tom razdoblju postigle rezultat. Izgubljeni u moru podataka, tablica i grafova koji mjere njihove aktivnosti pokušavaju razaznati ostvaruje li tim ili poduzeće koje vode napredak. I tu leži jedna velika zamka.
Rezultat može zavarati te voditelj uljuljkan u samopouzdanje pozitivnog trenda često ne vidi ono što se valja iza brda, odnosno što se zaista događa s timom ili poduzećem koje vode. Usmjerenost na cilj zamagljuje im način na koji obavljaju posao i zaboravljaju raditi prave stvari. A leadership ili vođenje jest, kao što kaže g. Buffet, upravo to! Voditeljevi interesi trebaju biti da svoje sposobnosti upregnu kako bi svijet u kojem djeluje učinio boljim i zato nije dovoljno da se postignu rezultati već je potrebno i da radimo stvari kako treba.
Radeći na usavršavanju poslovnih procesa, smanjenju stresa prilikom obavljanja zadataka, povećanju zadovoljstva zaposlenika i klijenata,voditelj utječe na kvalitativnu sposobnost organizacije da opstane i napreduje. Time svoju usmjerenost na rezultat poboljšava dodavanjem usmjerenosti na kvalitetu i upravo ta usmjerenost na kvalitetu rada mu pruža sigurnost da će kroz duže vremensko razdoblje postizati bolje rezultate čak i ako su rezultati već sada dobri.
U svojoj organizaciji trebate se zauzeti da uz mjerenje rezultata počnete mjeriti i kako vodite posao i radite li prave stvari. Još bolje je ako ta mjerenja možete povezati s nagradama članovima svog tima. Time ćete postići (s vremenom, dakako) da i ljudi oko vas počnu razmišljati o dugoročnosti posla kojeg obavljaju te kako se njihovo ponašanje odražava na rezultat. Stvarajući široku bazu uključenih u povećanje kvalitete osiguravate i sve veći broj onih koji se brinu i za rezultat i za dobro vođenje posla.
Takav način razmišljanja i odnosa prema poslu naročito je važan u administrativnim dijelovima poduzeća za koje obično smatramo da pridonose rezultatu ali ne toliko da bi to bilo važno i da bi imalo smisla nagrađivati. Uz to uvijek se nekako izvlačimo da je učinak tih ljudi nemoguće izmjeriti i tako vrednovati njihov rad. Kao i obično, to su samo izgovori za nešto što i sami ne razumijemo. Međutim, upravo je rad administrativnih službi direktno zaslužan za pad prodaje ukoliko služba za korisnike bahato razgovara s klijentima ili daje nesuvisle informacije. Također i služba računovodstva može zakasniti s plaćanjima ili izdavanjem računa, a onda kasni isporuka ili već dogovorena, odnosno ostvarena prodaja ne bude naplaćena.
Tu nije kraj (a kad je bio?
)! I vi za sebe,naročito ako nemate nadređenog ili vaša organizacija još nije postala svjesna te potrebe, pratite koliko ste bili kvalitetni u situacijama u kojima sami možete najviše djelovati:
- je li vaša komunikacija s timom ili klijentima bila uspješna ili ne
- jeste li uspjeli u namjeri da svi dobiju informacije na vrijeme
- koliko ste vremena utrošili da biste ljudima objasnili neku situaciju
- jeste li djelovali kako bi riješili problem
kao i mnoge druge prave stvari koje biste trebali raditi kako treba jer ste voditelj i na kraju dana želite da svijet izgleda bolje nego ujutro!


Hvala !
vaše riječi do ušiju svih…zato se trabamo pobrinuti mi voditelji…
Pravi tekst! Trebali bismo svi ovaj tekst naučiti napamet, naročito one četiri crtice pri kraju.
Događa se da poneki djelatnici ne cijene posao svojih suradnika, kolega, a koji je različit od njihovog. Osnovni razlog je što ne razumiju posao onog drugog i što se nisu niti zainteresirali kakav je to posao. Malo njih ”uđe u tuđe cipele”. Pa po onoj narodnoj: ako ne cijeniš drugog nećeš znati cijeniti ni sebe, zapravo ne znaju koliko njima samima vrijedi njihov posao.
Ponekad ljudi ne znaju slušati što im sugovornik govori. Izgovorene ili napisane riječi ili rečenice interpretiraju na svoj način, izvode zaključke ”bez pokrića” i time još više otežavaju već nelagodnu situaciju/komunikaciju.
Prava informacija u pravo vrijeme je ”vjetar u leđa” za daljnji posao, bez obzira da li ta informacija onome koji pita godi ili ne. Bolja je i informacija koja ne godi uhu od uskraćivanja informacije. Jer, uskraćivanje informacije budi sumnju da se nešto ”mulja”, skriva, da neko nekoga želi prevariti. A to je korak do nezadovoljstva zaposlenika.
Ponekad se zaboravi na delegiranje dijela svojih poslova: ”sve moramo sami napraviti”. Nekada je to radi toga jer se želi imati potpuna kontrola nad svim i svačim, što u konačnici stvara veliko opterećenje. Ili je to strah da će još netko znati ono što ja znam, a ja želim biti jedini/jedina jer samo tako sam nedodirljiv/nedodirljiva. Rezultat je negativna klima u kolektivu.
Svima nam se ponekad dogodi nešto od navedenog, neki nemili događaj, gube se sati razgovarajući o tome, pišu obrazloženja i slično a to troši energiju. Dobro je svoju energiju usmjeriti prema naprijed, težiti uspjehu, dobrim međusobnim odnosima i onome što nam je primaran p